Neobična avantura na planini Kamešnici za 59 učesnika
Nakon duge pauze svi učesnici su se radovali povratku na planinsku stazu i onome što najviše volimo: hajkingu. Put na Kamešnicu je bio idealan za ponovno okupljanje i vraćanje starome duhu. Jutro je osvanulo sunčano i nismo ni posumnjali da će ovaj dan išta pokvariti. Ono na što smo trebali misliti jeste da ponesemo dodatnu opremu, tačnije opremu za zimovanje a ne za laganu šetnju po kamenitoj hercegovačkoj granici sa Hrvatskom. Kamešnica nas je iznenadila sa mnogočime, kako sa ljepotom šume i bogatstvom vode, tako i sa burnim oblacima.
Autobus sa 59 učesnika je krenuo 02.07.2017. u 6:00h put Livna. Dobro raspoloženje i smijeh su vladali među učesnicima cijelim putem. Napravili smo kratku pauzu na Šujici kako bismo popili kafu i nešto prezalogajili. Nadomak Buškog jezera sreli smo divlje konje ali nas nisu mnogo zadržali na putu pa smo uspjeli na vrijeme stići na naše odredište, tačnije selo Podgradina. Selo se nalazi u Općini Livno između Kamešnice i Buškog jezera na 716 m/nv (nadmorske visine) uz magistralu Split-Livno koja selo dijeli na dva dijela. Početna tačka našeg pohoda bio je izvor Ozrna malo iznad samog sela. Ovaj izvor izvire ispod jedne velike stijene. Već stoljećima ovaj izvor pruža svojim stanovnicima pitku, kvalitetnu i hladnu vodu. I što je jako bitno, izvor nije nikad presušio. Tu smo napunili boce svježom vodom i polako krenuli na put.
Prvi dio staze pokriven je šumom, tako da nismo bili izloženi suncu ali zbog vlage u zraku kolona je napredovala nešto sporije. U 10:15h smo napravili prvu nešto dužu pauzu, koja se iskoristila za lagani doručak i odmor. Ostatak puta do doma je bio nešto lakši te smo uspjeli stići do njega u 12:15h. Dan je i dalje bio divan, a Pešin izvor, na kojem je izgrađen dom i koji služi najviše za potrebe PD Kamešnica, nam je omogućio svježu vodu i snagu za dalje. Zbog težine puta par učesnika je ostalo na domu a ostatak kolone je nastavio prema vrhu. Tada smo primijetili da je nebo promijenilo boju i da je svoju plavičastu boju zamijenio sivom. Ali Vedraši nisu odustali. Izašli smo iz šume na put sa pogledom na Buško jezero ili kako ga isto nazivaju, Buško Blato. Nasuprot nas , crni oblaci su se gomilali a grmljavina postajala bučnija. 45 minuta prije samog vrha zaustavila nas je prvo kiša, a potom i led.
Naši iskusni, obučeni vodiči su nas uputili da ostavimo ruksake na jednu hrpu, a mobilne uređaje da isključimo, te smo se udaljili kako bismo u slučaju udara groma bili udaljeni od tačke istog. Nažalost, udari leda su bili toliko intenzivni da smo odlučili se ipak vratiti bez penjanja na sam vrh. Put nazad nije nimalo ličio idiličnom nebu od tog jutra : staza je bila pokrivena kuglicama leda koje su se topile a i temperatura je naglo pala. Sreća, mi u Vedru uvijek čuvamo jedni drugima leđa. Naime, članice koje su ostale u domu su naložile vatru i ugrijale prostoriju kako bi se ostatak ekipe mogao osušiti i oporaviti od iznenadnog nevremena. U 16:13h smo oprezno počeli spust prema našem autobusu. Svi su se lagano kretali zbog vlažne zemlje a i umora.
U selo smo stigli oko 20:00h a potom smo napravili kratku pauzu u Livnu. U Zenicu smo stigli oko 23 :30h. Iako nismo uspjeli popeti vrh Konj i uprkos ledu, nadamo se da to nije pokvarilo duh Vedraša i da ćete nam se pridružiti i na sljedećoj avanturi.
