Planinari imaju običaj da kažu: “Nema lošeg vremena, ima samo loša oprema”, ali često smo svjedoci da to i nije baš tako, pogotovo kada je upitanju amatersko planinarenje i planinarenje posljednih godina jer klimatske promjene su učinile svoje.
Kratka i lagana planinarska petkilometarska staza, ispod 200m elevacije, koja polazi od doma na Bijelim vodama prema Hojti (Bjelašnica) danas je bila “testna tura” u kojoj smo ispitali opremu koju imamo, a prvenstveno ustanovili šta nam nedostaje.
Čak ni dupla rezervna odjeća nije bila dovoljna za vremenske prilike, kišu, mokri snijeg, vjetar… Odjeća se natapala i na onim mjestima gdje je prekrivena kabanicom. Kišnica i otopljeni snijeg su uz pomoć vjetra nalazili putanju da pokvase sve što pokvasiti može.
Međutim, ništa nije uticalo na atmosferu, smijeh, sreću i zadovoljstvo koje je vladalo u koloni. Vratili smo se u djetinjstvo, kada smo išli na sankanje u jednodijelnim skafanderima. Danas smo doživjeli slično i poželjeli takve iste skafandere.
Bjelašnica je u svakoj prilici i na svakom svom dijelu fantastična i izazovna. Ona često grli, ali zna da i “ošamari” i prema tome uvijek se mora pristupati sa oprezom, ne zanemarivati upozorenja koja šalje i prema njima donositi racionalno odluke koje su u skladu sa mogućnostima grupe.
Često na planini vremenske prilike nisu onakve kako najavi vremenska prognoza, ali sve je zanemarivo u odnosu na benefite koje pruža planinarenje općenito, a pogotovo u zimskim uslovima.
Današnja avantura nam je pokazala, da magla, mokri snijeg kiša i vjetar ne mogu pokvariti dan u prirodi. Mi jednostavno nađemo način da se zabavimo i uživamo u čarima prirodnih ljepota naše domovine Bosne i Hercegovine.
