Via Dinarica – 2. ETAPA izviđanja | Ovnak – Travnik
Udruženje za podršku i razvoj planinarstva i sportskog turizma Vedro iz Zenice je uzelo učešće u projektu Via Dinarica. Via Dinarica je planinarska ruta koja povezuje šest država regiona, a to su Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Albanija. Via Dinarica ima tri staze tj. Linije. Bijela linija koja prati najviše planine visokih Dinarida, plava označava dio planine uz Jadransku obalu, a zelena predstavlja dio nižih planina koje se utapaju Panonsku niziju. Vedro je dobilo zadatak da ispita i markira dio zelene linije i to od Bistričaka do planine Vlašić.
Izviđanje prve etape počeli smo 02.08.2015.
- Maršura: Ovnak – Han Bila – Guča Gora – Mala i Velika Bukovica – Travnik
- Kilometraža : 20.24 km
- Staza : Planinarska staza pogodna i za brski biciklizam
- Dostupnost prijevoza: Autobusom za Ovnak, šetnja do Travnika i ponovo autobusom za Zenicu.
- Najpogodniji period za šetnju : Tokom cijele godine.
Osmočlana ekipa, 25.10.2015. godine, se okupila na autobuskoj stanici i čeka prevoz za Ovnak. Stigavši do Ovnaka, svi spremni krećemo na izviđanje po predviđenom planu drugog dijela staze. Većinski dio puta pratimo makadamski put kojim stižemo na širi lokalitet sela Han Bila nakon 4,8 km hoda..Od tog sela smo se uputili prema Gučoj Gori.
Prvo preko regionalnog puta koji povezuje Gluhu Bukovicu i Staru Bilu, pa dalje preko mosta na rijeci Bila. Ova plaha planinska rijeka izvire na obroncima planine Vlašić u rejonu Vučije glave odakle, praveći kanjon, silazi prema plodnoj Lašvanskoj ravnici gdje nakon 35 kilometara završava svoj put ulijevajući se u Lašvu. U naselju Han Bila svoj put je završila i Rogačička rijeka čiji tok smo dijelom pratili kroz prvu etapu našeg izviđanja terena. Nešto prije podneva, nakon 9km hoda stižemo u malo staro selo. Pogled nam je privukao samostan. Budući da smo došli u vrijeme trajanja mise odlučili smo da malo sačekamo kako bi vidjeli unutrašnjost samostana i razgovarali sa fratrom. Fratar nas je lijepo dočekao i rekao nam nešto više o samostanu.
Franjevački samostan i crkva u Gučoj Gori su izgrađeni 1859.godine. Uslijed mnogih sukoba i nesreća koje su ga zadesile, često je bio na udaru ali su svaki put davani novi znakovi života i samostan bi opet vraćao svoj sjaj. Guča Gora se nalazi na južnim obroncima planine Vlašić, udaljen 9km od regionalnog puta Travnik – Zenica. Župi pripadaju sljedeća naselja: Guča Gora, Bandol, Banovići, Bikoši, Brankovac, Bukovica (Velika i Mala), Čifluk, Kosovo, Krpeljići, Kula, Maljine, Mosor, Postinje i Radonjići. Saznavši mnogo o samom samostanu, fratar nam pokazuje u kojem pravcu dalje da nastavimo krećući se prema selu Radonjići i Maloj i Velikoj Bukovici. Odmah iznad samostana, na nekoliko stotina metara, dolazimo do planinarskih staza.
Sunce nas već odavno prati, a mi prolazimo kroz prelijepe šumovite predjele, a ispod nas se i dalje vidi samostan. Stižemo do lovačke kuće. Odlučujemo napraviti mali predah i pauzu za ručak. Uz dobru hranu, bosansku kahvu i smijeh, uživamo u zajedničkim trenucima. A onda…tišina. Kao da se svako od nas poželio stopiti sa prirodom. Čuje se samo cvrkut ptica. Čini li se to nama ili ovdje i ptice drugačije cvrkuću nego u gradovima. Mogli smo tako ostati još dugo, ali smo morali krenuti dalje. Hodajući, često susrećemo lovce. Tako da nije ni čudno što smo malo dalje opet došli do lovačke kuće. Sunce se već polko spušta, a mi sa desne strane, u blizini lovačke kuće vidimo kapelicu svetog Ivana, a ispred nas kao na dlanu vezirski grad Travnik.
Od ovog dijela ćemo nastaviti naš treći dio puta, tj put prema Vlašiću. Ne zadržavamo se puno na vidikovcu. Do Travnika, tačnije do tvrđave Stari grad nam treba još oko pola sata. Laganim korakom krećemo dalje. Prelijepom stazom se spuštamo prema čaršiji. Na nekoliko mjesta nailazimo na klupe koje su postavljena za predah i uživanje u pogledu na lijepi Travnik. Nakon 20,40km naš pohod završava. Do autobusa za Zenicu imamo još sat vremena, dovoljno da odemo na ćevape. Zaslužili smo.
