Posjetili smo i Hajdučka vrata predivne Čvrsnice
Čvrsta ljepotica velikih oblina, strmih litica, ogromnih dolina, glatkih travnatih livada, gustih mračnih šuma, vremenom nazubljenih stijena, suzama nanizanih rijeka i jezera, “čvrsta planina”, Čvrsnica je to.Rani jutarnji polazak iz Zenice i vožnja preko Sarajeva i Jablanice naslućivali su nezaboravnu avanturu, koja je mogla da počne dolaskom u Park Prirode Blidinje. Na horizontu su se ukazale prelijepe livade okupane jutarnjim zrakama sunca, preljevale su se poput dukata nanizanih na njedrima hercegovačke mlade ljepotice. Svi su gledali i divili se prizorima koji su se naslućivali kroz zarošene prozore. Jutro je bilo hladno, lagani povjetarac je lelujao zrelu travu, a požutjelo lišće kao da je drhtalo na krošnjama listopadne šume iz koje smo krenuli pješačiti. Oformila se kolona i laganim korakom smo se zaputili u san.
Prvi dio staze je prolazio kroz listopadnu šumu, koja nas je nježno vodila preko meke zemljane staze, dok je drugi dio većinom kamenom posute staze vodio kroz zimzelenu šumu koja nas je mirisom na kratko posjećala na more, ali hladan vjetar nas je brzo podsjetio gdje smo. Treći dio staze je vijugao preko krša i između grubih i oštrih stijena. Raznolikost i ljepota pejzaža te boja koje su natapale oči smjenjivale su se hronološki. Baš onako kako treba. Kada smo došli do krševitog, surovog i kamenitog dijela staze pred nama su se ukazali krajolici slični onima iz “gospodara prstenova” pa počinjem sumnjati da je trilogija snimljena na Novom Zelandu. Gandalf, Sauron, Frodo, Bilbo…. su imali svoje razloge za avnturu u koju su se upustili a mi imamo svoje, zato smo se zaputili dalje uz povremeni predah i uživanje u prizorima.
Kolona je napredovala i provlačila se između kamenja i kleke kao da je željela da joj se izgubi trag. Teškim i kratkom koracima uz veliki uspon približavali smo se dijelu staze na kojem se razdvajaju putevi za Veliki Vilinac (2118 m/nv) drugi po visini vrh i put prema Hajdučkim vratim (2000 m/nv). Ovdje se i naša kolona razdvojila na one manje umorne koje je Čvrsnica zvala, mamila i tražila zagrljaj i na nekolicinu njih koji joj nisu mogli odoliti pa su žurnim korakom nastavili pjesačiti prema domu i Velikom Vilincu , a većinski umorni dio kolone se nakon kraće pauze zaputio prema Hajdučkim vratima. Ljudi u koloni su bili tihi, izgledali su spokojno sa blagim osmijehom na licu, ne znam da li su bili čiste i prazne duše / tabula raza kao ja, ali iz kasnijeg razgovora otkrio sam da su se i oni tako osjećali. Vjerovatno tu moć ima Čvrsnica da čisti dušu i vraća spokoj.
Razmišljajući o svemu tome, mahinalno se okrenem lijevo jer sam imao osjećaj da me neko prati, i ugledam sebe i meni bliže ljude u koloni u odrazu na površini mirne vode jezera Crvenjak ( 1970 m/nv), inače jezero na najvećoj nadmorskoj visini u BiH. Magično, mistično mjesto. Uz kratku pauzu i predah fotografske duše su napravile predivne fotografije slične onima na razglednicama sa Alpa ….. dok su se oni koji su krenuli prema Velikom Vilincu polako uspinjali i borili sa orkanskim udarima vjetra, približavali vrhu, na kojem se pružao prelijep pogled na okolne vrhove Čvrsnice i okolne planine.
Duže zadržavanje na vrhu bilo je nemoguće zbog siline udara vjetra, pa su se odmah zaputili prama Hajdučkim vratima. Išli su žurnim korakom te stigosmo u isto vrijeme do Hajdučkih vrata. Nestvaran prizor, kameni luk, ogroman prsten u stijeni, nastao prirodnim putem, erozijom. Prizor koji oduzima dah. Kameni luk / Hajdučka vrata se nalaze tik iznad litice kojih ne manjka na Čvrsnici, što daje još spektakularniju sliku. Ne fotografisati se u luku i proći kroz njega, a posjetiti Čvrsnicu bilo bi besmisleno. Zato je svako iskoristio priliku i fotografisao se. Kada sam pogledao na sat, vidio sam da i posljednja zrnca pijeska našeg pješčanog sata se presipaju u donji dio, bilo je već vrijeme da pauzu privedemo kraju i zaputimo se prema mjestu gdje nas je čekao prijevoz.
Povratak isto tako spektakularan i zanimljiv kao i uspon te osjećaj veće bliskosti i bolje komunikacije među učesnicima u smislu pomaganja i pružanja ruke jedni drugima na kritičnim mjestima je još jedan pokazatelj da priroda, Čvrsnica ili možda Hajdučka vrata utiče da umjesto postanete kao u legendi “HAJDUK”, postanete bolja osoba. Čvrsnica cijeni čistoću duše. Vrijeme pri povratku je brže prošlo nego pri usponu. Sunce je već bilo na horizontu, a mi smo ulazili u autobus kada su nam organizatori rekli da imaju iznenađenje za nas, “sad idemo da uživamo u prelijepim prizorima Blidinje jezera”. I kao šlag na kraju, Blidinje jezero me očaralo, opilo. Jezero je bilo poprilično mirno i mogli ste vidjeti svoj odraz i odraz oblaka, tako da sam se osjećao kao u nekom međuprostoru koji puni dušu pozitivnom energijom, dok mi je tijelo lebdjelo. Dugo su me držali utisci i svakako imam u planu kao i većina učesnika ponoviti ovo što sam danas doživio.
