Olimpijska ljepotica Jahorina
Aj kolika je Jahorina planina
Aj siv je sokol preletjeti ne može
Aj a kamo li dobar junak na konju
Aj vedraši pohoditi je mogu
Kako kazaše Nada Mamula u poznatoj sevdalinci “Kolika je Jahorina planina”, takvom nam se ona i pokaza. Jahorina ili kako u narodu tvrde Javorina, zbog obilja javorovih šuma kojima je obrasla, je planina Dinarskog gorja smještena 30 km od Sarajeva. Izvanredna konfiguracija terena, pogodna klima, te obilje kvalitetnog snijega kojim bude zatrpana dobrim dijelom godine, idealna je za alpske discipline, brojne staze poput onih u Rajskoj dolini, brojni ugostiteljski te smještajni kapaciteti uvrstile su Jahorinu među najljepše skijaške centre u regionu.
Zajedno sa brojnim skijašima danas su na Jahorini uživali i planinari. Vedro je vodilo 12 km dugu turu od Termaga preko Rajske doline i Rajskih vrata do vrha Ogorjelice i nazad. Jahorina nas je namamila, zlatnim zrakama sunca koje su probijale kroz šarene oblake i obećavale. Ali prateći prognozu i najavljenu promjenu vremena odlučili smo se zaputi žurnim korakom prema vrhu. Svoju veličinu, snagu, neukrotivost, ali i mističnost nam je pokazala prije Rajskih vrata. Sa južne strane počela je da navire magla, kako smo se mi približavali njoj, ona je isto tako išla prema nama. Gledali smo se, govorila je da idemo dalje, da se ne plašimo. Počela je da nas vodi visovima, preko kojih se kroz izmaglicu probijalo zimsko sunce, kojeg je na momente zaklanjala i pružala fenomenalne alpske i arktičke prizore. Sasvim drugačiji ambijent od onoga koji nas je dočekao u Rajskoj dolini. Međutim mi uveliko uživamo u plesu snijega koji leprša na vjetru.
Uz sve te prizore i ljepotu kolona od preko 50 vedraša je neprimjetno brzo došla podno vrha te se sigurnim korakom uspela na vrh Jahorine, Ogorjelica (1916m). Nije nam dopustila da se dugo zadržavamo na vrhu, jak, hladan vjetar nas je već nakon par minuta i par napravljenih fotografija prisilio da se spustimo malo niže u zavjetrinu gdje pravimo kratku pauzu za odmor i jelo. Kako to uvijek biva među planinarima spremnim na sve izazove i iznenađenja raspoloženje je na nivou, piju se kafe, čajevi, jedu sendviči, dijele slatkiši i domaći kolači, prelijepi trenuci i druženje kada smo u ovom modernom vremenu okrenuti jedni drugima. Blago promrzli, ali zadovoljni vraćamo se uz snijeg koji još intenzivnije leprša i prati nas do Rajski vrata, tu gdje nas je dočekao jenjava. Mi se spuštamo prema Rajskoj dolini, a on kovitla nazad i odlazi u njen zagrljaj.
Nakon 4 sata hoda, i predaha za slobodne aktivnosti, učesnici su se u Zenicu vratili u 16:30 h. Do sljedećeg pohoda VEDRO.
Tekst: Haris Adilović i Merima Purić
