Proteklog vikenda članovi Vedra su uživali u ljepotama Prenja koji je po mišljenju mnogih najzahtjevnija, ali i najatraktivnija i najljepša planina u Bosni i Hercegovini. Kao takav odličan je izbor za one koji vole malo zahtjevnije planinarenje, pa se ovaj put u tu avanturu upustilo 25 planinara, među kojima je bila i jedna hrabra djevojčica od 7,5 godina.
Prenj ima 11 vrhova preko 2000 metara nadmorske visine, a naš cilj je ovaj put bio najviši od njih, Zelena Glava. Kako se ovaj vrh nalazi u centralnom dijelu Prenja, prisup mu je moguć iz više pravaca. Po mišljenju većine, najlakši je onaj iz Tisovice, što je bio i naš prvi izbor. Međutim, odron na putu nam je promijenio planove, pa smo se odlučili za stazu iz Crnog Polja.
Dan je bio idealan za planinarenje. Jutarnji mraz brzo je otišao u zaborav kada smo iz šume izašli na sunce gdje nas je dočekalo nebo nestvarne plave boje bez ijednog oblaka, a i prilično ugodne temperature za ovo doba godine.
Tehnički nezahtjevnu stazu do planinarske kućice na Jezercu savladali smo za nešto manje od 2 sata. Nakon kratke pauze, uputili smo se prema jezeru koje se nalazi stotinjak metara dalje i po kojem je ova planinarska kućica i dobila ime. Tu smo očekivali susret sa divljim konjima koji borave na Prenju i koji često u potrazi za vodom završe baš pored ovog jezera. Nažalost, ovaj put nismo imali sreće, samo smo obnovili zalihe vode i krenuli u savladavanje zahtjevnijeg djela ove ture.
Prilikom uspona prema našem cilju uživali smo u prekrasnim krajolicima koje ovaj čarobni gorostas nudi. Nije ni čudo što mnogi ovu planinu zovu bosanskim Himalajima. Tako uživajući u pogledu i prkoseći umoru, stigli smo do sedla koje razdvaja vrhove Otiš i Zelenu Glavu. Zadnji dio uspona osiguran je čeličnim sajlama i zahtijeva malo više vještine i koncentracije pa su neki odlučili to izbjeći i ostati na sedlu.
Oni koji su nastavili, dobili su zasluženu nagradu, veličanstven prizor na sve strane. Sa vrha Zelena Glava pruža se predivan pogled na cijeli Prenj, ali i okolne planine Čvrsnicu, Vran, Vranicu, Bjelašnicu, Treskavicu, Maglić, Velež, Čabulju… Svi su brzo zaboravili na umor i prihvatili se fotoaparata u pokušaju da ovjekovječe dio ove nestvarne ljepote.
Nakon kratke pauze i odmora na vrhu, u povratku biramo drugu stazu do planinarske kućice Jezerce, a zatim istim putem do naše početne tačke u Crnom Polju. Naša prenjska avantura završava posle 22 pređena kilometra. Već je uveliko noć, iskre mraza sjaje pored puta, svi su umorni, ali složni da je ovo bio jedan od onih dana za koje se živi.
