Nakon nekoliko pohoda na udaljenije planine, ovaj put smo odlučili posjetiti jednu za koju se manje zna a Zeničanima je tako blizu. Tako je naša kolona od 55 učesnika 10.09.2017. krenula put Tvrtkovca, planine a i istoimenog vrha, čija nadmorska visina iznosi 1305 metara. Iako je za ovaj dan najavljeno oblačno vrijeme, dan je osvanuo topao i sunčan, te nam pružio priliku da doživimo Tvrtkovac u njegovom najboljem ruhu.
Okupljanje učesnika je počelo u 7:00 h, a autobus je već krenuo u 7:30 h za Trešnjevu glavu koja je ujedno bila naša početna tačka pohoda. Tu smo se opskrbili vodom, s obzirom da su nas vodiči upozorili da su svi usputni izvori presušili te da ćemo tek kod doma Lazine moći dopuniti boce. Nakon kratkog hoda, naši vodiči su nam se obratili, opisujući rutu kojom ćemo se kretati i skrenuvši pažnju na sve sigurnosne mjere. Potom je naša kolona krenula u 8:10 h.
Prvi dio rute je prošao bez poteškoća: smijeh i pejzaž oko nas nisu nam dozvolili da osjetimo napor niti umor. Ipak, svima je bila dobro došla pauza za doručak u 9:50 h kod lovačkog doma i sa predivnim pogledom na vrh koji trebamo popeti. Svi su razmijenili nešto svoje iz ruksaka te smo se punih stomaka zaputili dalje.
Drugi dio etape bio je nešto zahtjevniji, jer smo se penjali prema samom vrhu Tvrtkovcu. Tu nas je dočekao i jak vjetar, pa nije bilo mnogo priče, samo poneki ‘škljoc’ aparatima prema pogledu sa naše desne strane. Na sam vrh smo stigli u 11:55 h. Upravo zbog vjetra nismo se mogli mnogo zadržavati te smo napravili jednu zajedničku fotografiju i nastavili dalje.
Od vrha Tvrtkovac pa do doma, napravili smo nekoliko pauza zbog samog pejzaža: šuma, paprat i put kao iz bajke. Prva pauza je napravljena u 13:40 h, a druga u 14:48 h na dovištu ˝Lastavice˝. Ono što smo primijetili jeste da se na ovom području uveliko obavlja sječa šume, bez nadzora i kontrole. Tamo gdje je bila šuma, sada je beskrajna livada. Također, prošli smo i ¨Markov kamen˝, za koji legenda kaže da je ispod njega zakopano blago ali ga niko nije uspio naći jer svaki pokušaj je završavao pogubno.
Do doma su nam trebala otprilike 2 sata te smo tamo bili u 16:45 h. Dočekalo nas je veselo društvo doma ˝Lazine˝. Inače, PD Lazine su mlado društvo, osnovano 2014. godine i trenutno rade na izgradnji doma. Uprkos radovima, našli su vremena da nas ugoste i ispričaju nešto o samom podneblju. Tako su nam ukratko ispričali o selu Mulići. Kako predavanja kažu, smatra se da je to najstarije selo na ovom području u kojem je bila kula u kojoj je stolovao aga Agičić i tu je njegov narod živio i obrađivao zemlju. Naravno, te kule danas nema pa je teško odrediti iz kojeg perioda potiče. Tu smo ostali do 18:00 h kada smo se zaputili prema selu Arnauti gdje nas je čekao autobus za povratak kući. Nakon pređenih 20 km u Zenici smo bili u 18:50 h.
