Kameni vrh Vošac i snažna volja zeničkih planinara
Kažu da ni većina Makarana ne doživi uspon na Biokovo po mraku, a mi smo to uradili i još više: kroz hladnu kišu i maglu, uspjeli smo popeti jedan od najviših vrhova ove kamenite planine: Vošac.
Naša družba od 40 članova krenula je put Hrvatske 12.05.2017. u 21:00h. Raspoloženje je odmah bilo na nivou jer smo znali da će nam trebati više od fizičke snage za ovaj poduhvat. Nakon svečanog ulaza u EU, stigli smo u podnožje planine i uz kratke pripreme počeli našu avanturu u tačno 3:32h. Pod velom noći i sa lampama na glavi krenulo je penjanje: korak po korak, bez puno priče, samo pokoji pogled na lijevo svaki put kada nebo osvijetli bljesak munje. Nakon kraćeg vremena obistinilo nam se ono čega smo se bojali: nismo stigli ni obući kabanice a već smo bili pod zastorom kiše. Ali, nema odustajanja. Nastavili smo dalje, povremeno praveći samo stanke za vodu i uspostavljanje kolone. Tek nakon dva sata, nebo se umiri i otvori se prilika za predah. Kako nije bilo izgleda da će nas kiša opet iznenaditi, spakovali smo kabanice i započeli ostatak našeg uspona. Nažalost, na vrhu nas nije dočekao prizor na koji smo navikli od Biokova : umjesto panoramskog pogleda na grad Makarsku, ispred nas smo mogli vidjeti samo gustu maglu i usamljeni vrh Sv. Jure. Ali to nam nije pokvarilo avanturu : popeli smo Vošac (1422), posjetili oba doma, zapalili vatru i guštali na zelenom tepihu kamenite planine. Nakon odmora, bilo je vrijeme za polazak nazad. Naša kolona je krenula u 13 :00h i dalje pod pratnjom tvrdoglavog oblaka. Tek nakon što smo se udaljili od Vošca dočekalo nas je sunce. Uz dvije pauze i dosta vode, u Makarsku smo stigli tačno u 16 :31h. Iscrpljeni i željni kreveta zaputili smo u naš kamp. Tu večer naša družba je odlučila da se druži na plaži, uz muziku i dobru hranu, pravo na dalmatinski način sa smijehom i zabavom kao začinom.
Sljedeći dan smo imali rekreativni odmor u Makarskoj, pa su jedni odlučili da voze bicikla, drugi su se kupali a neki su se ipak odlučili za odmor u hladu. Bilo smo počašćeni lijepim sunčanim danom sa blagim povjetarom koji se poigravao na plaži, osvježavajući vas. Zasluženo smo odmarali uz napitke i velike kocke leda, dopuštajući morskoj pjeni da odnese umor koji je Biokovo donijelo. Sjetni i sretni zaputili smo se u pravcu našeg grada, te na pola puta uz osvježavajuću kišu i kratke zastoje na granici stigli smo bezbijedno nazad. U povratku su se pravili planovi za slijedeća druženja i nove avanture sa Vedrom.
