DVJESTOPETICA
Možda su nevidljive i nečujne, ali su uvijek sastavni dio naše kolone. One nam definišu kada se nedjeljom ujutru sastajemo, kada se te večeri rastajemo. Definišu dužinu ture, visinsku razliku, broj učesnika, čak i veličinu gojzerica. Riječ je o brojkama.
Brojke su svuda oko nas – matematika i fizika se zavlače u sve pore naših života i neizbježan su dio svakodnevnice. Dok smo nestrpljivo očekivali susret sa zeničkim zapadom, brojke su bile već tačno utvrđene i odlično znale svoju poziciju te nedjelje.
7:30 – broj koji je karakterističan za naš nedjeljni jutarnji sastanak na glavnoj autobuskoj stanici. Jako draga cifra, jer upravo u 7:30h, već treću nedjelju zaredom, srećem i grlim veoma draga lica, čije oči se još privikavaju na ranu jutarnju svjetlost, jedni sa prvom jutarnjom kafom u ruci, drugi s rukama u toplim dzepovima.
4 – broj je koji je tog jutra zaslužio ogromnu pažnju. Sa zdravom dozom odvažnosti i samopouzdanja ovaj broj nam je definisao količinu autobusa koji su nam bili potrebni da napustimo zonu komfora i uputimo se u osvajanje ljepota naše zeničke okoline.
205 – ne samo da je izazvao jezu na mojoj koži. „Dvjestopeticu“ mogu opisati samo s jednom riječju – PONOS. 205 zaljubljenika u prirodu, ali i društvo, napunilo je četiri autobusa do zadnjeg sjedišta. 205 ruksaka tog jutra bilo je spakovano i spremno za lov na nezaboravne detalje dana, 205 najljepših osmijeha krasilo je kolonu na zapadu, 205 srca je kucalo brže kada bi nagib planine bio jači, 205 glasova stvaralo je kompoziciju smijeha i dijaloga. 205 ih je jedva stalo na jednu zajedničku fotografiju, koja zaslužuje okvir i mjesto na mom zidu.
39 000 (i više), bio je broj koraka kojima je 410 gojzerica pregazilo stazu od Jastrebca, preko Pašinca i Lisca, do Gradišta i tako ispisali kilometre cifrom 19. Ovaj broj koraka, ne samo da je popravio dinamiku našeg društva, on je popravio i samu zdravstvenu sliku svakog učesnika – odveli su nas daleko od velikog broja štetnih faktora koji su okvir statičnog stanja.
3 600 – broj je kalorija koje smo sagorili na zapadnoj turi. Prisjetimo se da je preporučeni dnevni unos kalorija oko 2000 kcal (varira u odnosu na dob, spol, tjelesnu težinu i visinu). Sada i sami možete zaključiti da smo na ovom pohodu potrošili 80% više od preporučenog dnevnog unosa, dakle bili bi u deficitu 1 600 kcal da nismo obnavljali naše zalihe. Svijest o zdravoj prehrani je kod ove „dvjestopetice“ bila jako zastupljena, tako da je nesebično dijeljenje voća, suhog i koštunjavog voća, integralnih peciva i keksića, proteinskih pločica i drugih zdravih međuobroka bilo na dnevnom redu.
I na kraju dana, dok sam uživala u osjećaju „slijeganja doživljenog“ shvatam da ipak ima jedan čošak gdje brojke počinju da gube svoju moć, počinju da blijede, tamo gdje metrički sistem biva smijenjen sistemom koji je naprosto nemjerljiv…NETAKNUTA PRIRODA I SRETNI LJUDI U NJOJ – NEPROCJENJIVO.
Tekst poslala : Raindance_maggie (Instagram profil)
