Vlašić kao šlag na tortu, zadnji je izlet u 2016. godini. Iako je šlag na torti bjelji i deblji od trenutnog sniježnog prekrivača na Vlašicu, ipak je pala savršena krunica na godinu 2016., i to u obliku kolone koja se provijugala od Galice preko Paljenika i Devečana te ponovo do Galice. Kolonu je činilo 97 zaljubljenika u ovaj srednjobosanski dragulj zvani Vlašić, sa svojim najmlađim učesnikom tog dana – šestogodnišnja djevojčica osvojila je najvišlji vrh Vlašića, Paljenik. Pješačenje neopisivo čarobnim prostranstvima ove pitome planine nikoga nije ostavilo ravnodušnim. Vlašić uvijek uspijeva da stvori neraskidive veze sa svojim gostima koji su mu došli diviti se.
„Tokom ovih 15 kilometara, koliko smo pregazili od početne do krajnje tačke, pokušavao sam otkriti tajnu Vlašića, šta ga to zaista čini jedinstvenim i prepoznatljivim“ izjavio je jedan od učesnika na samom kraju pohoda. Činilo nam se da šarm ovog masiva zaista leži u spoju njegove jednostavnosti i nesvakidašnje ljepote. Njegovi atomi kisika pravi su izvor zdravlja jer Vlašić zbog svog položaja, gdje se susreću mediteranska i kontinentalna klima, nadmorske visine i stoljetne borove šume, odavno nosi status zračne banje.
Zadnju, veću pauzu napravili smo na domu „Devečani“ gdje nam je domaćin pripremio ukusan topal čaj. Uživajući u sunčevim zrakama, krenuvši prema Galici, lagano smo se opraštali od Vlašića ali i od same 2016. godine. Neobjašnjiva je moć ove planine koja svaki pohod učini nezaboravnim, ne dozvoljavajući da divljenje prema ovoj planini ispari.
…planine nas i dalje zovu, a mi ćemo i me odazvati i u 2017.
