VEDRAŠI upoznali najljepše dijelove Hercegovine
Uprkos nepovoljnoj vremenskoj prognozi najavljenoj za vikend, 51 učesnik našeg jedinstvenog pohoda je ipak odlučio da krene u susret Hercegovini. Tako je se naš autobus 23.04.2017. u 3:00h zaputio prema jugu, ostavivši uspavanu Zenicu iza sebe.
Hercegovina, zemlja uklesana u divlji dinarski krš, pozdravila nas je sa prvim zrakama sunca najavljujući idealne uslove za južnjačku avanturu. Prva naša destinacija je bila pećina Vjetrenica. Smještena u Popovom polju, pećina se prvi put spominje polovicom 1. stoljeća u djelu ˝Historija prirode˝ koju 77. godine objavljuje Plinije Stariji. Sa stalnom temperaturom od 11°C, pećina je dom 200 različitih životinjskih vrsta, od kojih je svakako najzanimljivija čovječija ribica. Iako nismo uspjeli da je vidimo, sam pećinski nakit nas je ostavio bez daha: stalagamiti, stalaktiti, sige u obliku sača i nišana, brojne dvorane te jezera čije su površine poput blistavih ogledala, bili su dovoljni da stvore utisak bajke oko nas.
Nakon obilaska pećine naša kolona se zaputila prema gradu Stocu. Smješten u dolini rijeke Bregave, ovaj grad predstavlja muzej na otvorenom sa brojnim objektima koji potiču još iz srednjovjekovnog doba. Najistaknutiji dio je svakako grad Vidoški, zidine koje se poput diva izdižu iznad Stoca i daju putnicima razglednicu koja će im zauvijek ostati u sjećanju.
Nakon kraće pauze, krenuli smo prema nekropoli stećaka Radimlja gdje nas je vodič upoznao sa nekoliko zanimljivih podataka. Riječ je o lokalitetu sa 133 stećaka, od kojih je najzanimljiviji i najprepoznatljiviji onaj na kojem čovjek drži ruku u vidu pozdrava. Također smo upoznati i sa nekim opštim podacima o gradu Daorsonu, čije iskopavanje usljed nedostatka investicija ne može biti obavljeno do kraja, tako da on i dan danas ostaje neistražena tajna ovog mjesta.
Potom smo se smjestili u naš kamp Relax Aluminij, kako bismo napravili pauzu i sredili utiske dana. Tu noć smo odlučili da posjetimo grad Mostar i da vidimo kako ovaj dragulj Hercegovine izgleda pod mjesečevim svjetlom. Dočekao nas je u punom sjaju, sa Starim mostom kao glavnim simbolom. Uživali smo u čarima grada, njegovoj bogatoj historii, dobroj hrani ali svakako i dobrodušnosti njegovih stanovnika.
Sljedeće jutro nastavili smo svoju hercegovačku avanturu, a prvo odredište dana: Vrelo bune. Prirodna atrakcija koja zajedno sa Tekijom, privlači turiste iz čitavog svijeta. Tekiju su izgradili derviši, pripadnici Baktašijskog reda a njen najčuveniji osnivač bio je čuveni Ačik paša čiji se mezar nalazi u turbetu u samom kompleksu tekije. Nakon obilaska čitavog kompleksa i fotkanja, naša se kolona zaputila prema vodopadu Kravice. Može se reći da smo prvo čuli a tek onda vidjeli vodopad, jer se njegova voda poput teških zavjesa obrušava u rijeku Trebižat, stvarajući glasnu huku. A sam vodopad kao iz bajke: smaragdna zelena boja, sa spuštenim lijehama, i usamljeni ribar na drvenom čamcu ostavili su nas bez daha. Nešto niže se nalaze Male Kravice, dosta manji slap ali jednako veličanstven u svojoj žustrini. Tu smo napravili predah uz kafu na obali da bismo potom krenuli ka gradu Počitelju. Počitelj predstavlja tvrđavu koja potječe iz srednjeg vijeka. Nalazi se uz lijevu obalu rijeke Neretve kod Čapljine. Utvrda je štitila ulaz u dolinu donje Neretve na putu iz Drijeva prema Bišću. Prvi put se Počitelj navodi u povelji za vojvodu Stjepana Vukčića 1444. Naši učesnici su se popeli na vrh ovoga grada kako bi uživali u veličanstvenom gradiću čiji svaki kutak odiše bogatom historijom. Fascinatno je to što ljudi zaista žive u tim starim zidinama, pa je sasvim normalno da iz turističkog kutka pređete u privatno dvorište. Iako je ova naša posjeta Počitelju obavljena relativno izvan sezone, taj dan bili smo svjedoci velikom broju stranaca, što znači da je već riječ o svjetskoj destinaciji. Također, pored klasičnih suvenira, ono što nas je prvo dočekalo jesu brojne tezge sa domaćim proizvodima što je dokaz radinosti ovog malog mjesta. Naša posljednja stajna tačka bio je Konjic, gdje smo uživali u ukusnoj hrani i kratkoj šetnji kroz grad.
