Čovjek je ranio svakog „vojnika“ šume, svaku venu Zemlje, svaki izvor života. Samo naša vrsta se može dosjetiti da riječne tokove „ispravi“ i prilagodi svojim potrebama, da pegla čoškove rijeka sa svih strana, da raskrči hektar šume radi postavljanja temelja nečije pohlepe, temelje projektirane u grubim crtama i izblijedjelim bojama stvarnosti, stvarajući mjesta bez razuma,