Za razliku od prve i druge faze projekta „Planinarenje i alpinizam kao vid prevencije poremećaja u ponašanju“, koje su se svodile više na “teoretski dio”, treća faza je ovaj put iziskivala nabacivanje ruksaka na leđa, stezanje gojzerica oko nogica i dobar rad mišića. Naime, zajedno sa našim malim prijateljima dječijeg doma “Dom Porodica” Zenica ušuškali smo se u kolonu ”Vedraša” te zajedno sa ostalih stotinu zaljubljenika u prirodu i društvo, u nedjelju rano ujutru (4.12.2016. godine), pohodili prelijepo zeničko izletište Pepelari.
Priprema prije svakog izleta je neminovna, pa smo svi zajedno, veče prije samog izleta, u dječijem domu „Dom Porodica“ Zenica pakovali svoje ruksake, obraćajući pažnju na sve stvari koje nam mogu biti potrebne u planini. Tako su zamjenska odjeća, kese za smeće, maramice, čak i flasteri našli svoje mjesto u devet ruksaćića ovih devet mladih potencijalnih planinara. Obraćajaću pažnju na uravnotežene obroke u prirodi, pakujemo voće, suho voće, vodu, sokić jogurt, namaz, pecivo, sendvič i naravno nešto slatko ako „opadne šećer“.
Narednog jutra došlo je vrijeme da zajedno primjenimo sve ono o čemu smo interaktivno razgovarali u prethodne dvije faze projekta: planinarska etika, odjeća i obuća u planini, pakovanje ruksaka, markacije na planinarskim stazama, pomaganje drugima i dr. Autobusima smo stigli do Bistrovca i sigurnim koracima krenuli prema vrhu Pepelara, kroz mirisne šume i čarobna prostranstva. Nakon što nas je jutarnja hladnoća malo „ujela“ za obraze i ostavila nam rumene krugove na istim, razbudili smo se, pa su se razgovori nizali jedan za drugim. Naših devet mladih planinara bili su na čelu same kolone tako da ih je u stopu pratilo 93 planinara u koloni. Međutim, prateći markacije o kojima smo učili u drugoj fazi projekta na Smetovima, bezbijedno i pravovremeno smo stigli do cilja dom „Tvrtkovac“ gdje nas je čekala odlična okrepa – topao čaj uz koji smo zasluženo doručkovali. U selu Pepelari upoznali smo tvz. najstariji bračni par – žensku i mušku tisu staru oko 3 000 godina. Nakon uživanja u selu, nedjeljom suncu i domu, došlo je vrijeme za povratak. Uživanje u prirodi se nastavilo u šumama obojenim bojama zalazećeg sunca, naravno i dalje pomno prateći markacije kako bi povratak bio siguran i bezbijedan. Naši mali vodiči odlično su obavili svoj posao, te nas uz pomoć vodiča Vedra i Gorske službe spašavanja doveli do sela Sebuje.
Kao i sami mališani, i mi smo bili ponosni na pređenih 13 kilometara i ukupno 3:50h hoda. Zajedno smo shvatili da je ovaj „praktični dio“ projekta daleko nadmašio onaj „teorijski“ te spoznaja da ovo nije bilo izvodivo samo na „papiru“ nego i na živoj planinarskoj stazi, prokolala je nama u vidu sreće.
Rečenicom mališana „Kada idemo na slijedeću planinu?“ pala je jedna ogromna, blještava kruna na taj savršen dan.
Činjenica da je ovo bio treći od ukupno tri dijela projekta, ne znači da je druženju sa štićenicima ovog dječijeg doma došao kraj. Naprotiv, ovo je tek početak druženja, pa je palo nekoliko dogovora o slijedećim lakšim turama tako da je zajedničko koračanje sa mališanima, kroz najljepše dijelove lijepe naše BiH, neminovno.
Zahvaljujemo se domaćinima PD „Tvrtkovac“ na divnom dočeku i toplom čaju, krosanima i sokićima; zeničkoj industriji mlijeka „ZIM“, pekari „Sunce“, pekari „Mido“, diskontu pića „Laguna“ na ukusnom doručku i okrepi. Takođe hvala GSS-u Zenica koji su se pobrinuli za bezbijednost i sigurnost svih učesnika u kolini.
Prva faza projekta „Planinarenje i alpinizam kao vid prevencije poremećaja u ponašanju“ sa klikom ovdje:
Druga faza projekta „Planinarenje i alpinizam kao vid prevencije poremećaja u ponašanju“ sa klikom ovdje:
