Prenj planina nije. Tako ju je doživio Vladimir Nazor dok je prelazio njene obronke, diveći se surovoj ljepoti i čarobnoj snazi koja zrači iz ovog masiva. I mi smo se uvjerili u istinost te rečenice kada smo se u nedjeljno jutro našli u podnožju Prenja, spremni na još jednu Vedro avanturu koja je bila pred nama.
A kakva avantura je to bila! Ono po čemu je vrh Cetina poseban jeste da je staza do njega jedna od najdužih i najnedostupnijih, i da biste ste došli do njenog početka, čeka vas oko sat vremena vožnje (malim vozilom) uskim, vijugavim makadamom. Članovi PD Glogošnica su za naše učesnike pripremili tri kombija, pružajući nam osjećaj bosankog safarija i nezaboravnog doživljaja.
Dolaskom na početnu tačku, imali smo mali predah prije nego smo se uputili dalje. Put koji vodi od Čatrnje do Milanove kolibe, prekriven je gustom šumom, koja je dobro došla za učesnike, jer je ovo bio jedan od toplijih julskih dana. Krivudava staza, posuta suhim lišćem, bili su lijepa pozadina za uspon i veseli razgovor među učesnicima.
Prizor zelene planinarske kućice i kolibe pored nje kada smo izašli iz šume je bio melem za oči, jer smo već bili umorni od tri sata pješačenja. Napravili smo pauzu uživajući u prizoru planinskih strana ispred nas. Nakon toga, uputili smo se na sam vrh Cetinu. Dio od kolibe do vrha je travnat, bez šume, tako da nisu svi uspjeli popeti. Međutim, onaj ko jeste, zaista je dobio veliku nagradu. Ono što je još specifično i impresivno za vrh Cetinu, pored udaljenosti, je i njegov pogled na mnogobrojne vrhove Prenja, među kojima su Lupoglav i njegov najviši vrh Zelenu glavu.
Povratak je bio značajno brži te smo se ubrzo opet našli na početnoj tački gdje nas je čekao prijevoz za nazad.
