U decenijama otkako su sir Edmund Hillary i Tenzing Norgay postali prvi penjači na planini, Everest se transformirao u popularno odredište alpinista koji su htjeli da testiraju vlastite sposobnosti. Stotine ljudi svake godine posjeti ovu lokaciju, što je sa sobom donijelo brojne probleme.
Kada je penjač Nirmal Purja objavio sada već poznatu fotografiju reda prema najvišem vrhu svijeta proteklog maja, ukazao je na problem povećanog broja penjača i na neiskustvo velike većine istih. Gužve su doprinijele jednoj od najsmrtonosnijih sezona penjanja na Mont Everestu u historiji.
Nepalski zvaničnici predložili su novi skup zahtjeva za one koji traže dozvolu za uspon na vrh od 8 850 metara. Kao što Alan Arnette izvještava za magazin Outside, izvještaj na 59 stranica predviđa da će penjači morati dokazati da su popeli barem jednu planinu od 6500 metara i da su za ekspediciju platili 35.000 američkih dolara, pored trenutnih zahtjeva koji nalažu zdravstveni certifikat i zapošljavanje obučenog nepalskog vodiča. Ekspedicijske kompanije zauzvrat bi trebale imati najmanje tri godine iskustva u vođenju uspona na visinu prije vođenja tura na Everest.
Prema Gopal Šarmi iz Reutersa, penjači i vodiči izrazili su zabrinutost nakon ovogodišnje smrti 11 alpinista – devet na nepalskoj strani Everest-a i dva na tibetanskoj strani – zbog neiskusnih penjača koji su dobili dozvole. Kao odgovor, nepalska vlada je angažovala skupinu vladinih službenika, penjačkih stručnjaka i agencija koje predstavljaju penjačku zajednicu kako bi dali preporuke za bolju regulaciju procesa.
Prema Sharmi i Schultzu, nepalska vlada će predstaviti predložene izmjene Parlamentu uoči iduće proljetne sezone penjanja.
Pored zastoja na usponu prema vrhu, gužve stvaraju i velike količine smeća. Početkom maja, tim za čišćenje dobrovoljaca sakupio je tri tone smeća sa planine u samo dvije sedmice, pružajući podršku tvrdnji da Everest postaje “najveće odlagalište smeća na svijetu.” Među smećem koje je odvezeno s Everest-a bilo je prazne konzerve, ambalaže od hrane, plastične boce i oprema za penjanje. Sada, kako prenosi BBC, Nepal pokušava riješiti problem zabranom plastike za jednokratnu upotrebu u regiji Everest.
U januaru 2020. zabrana će se primjenjivati na boce i plastiku debljine manje od 30 mikrona. Lokalnim trgovinama zabranjeno je prodavati proizvode koji odgovaraju ovim kriterijima, mada će plastične boce za vodu biti izuzetak od pravila. „Uskoro ćemo pronaći rješenje za to“, kaže za CNN Sugam Pokharel i Julia Hollingsworth, glavni administrativni direktor općine Khumbu Pasang Lhamu, regije koja obuhvata Everest. Ali za sada je izuzeće logično.
„Ljudi moraju piti ogromnu količinu vode gore“, objašnjava Catherine Heald, specijalistkinja za putovanja u Remote Lands, u intervjuu Megan Spurrell iz Conde Nast Travelera. „Punjenje boca sa vodom iz većih spremnika bio bi izazov. Za to im treba više vremena i infrastrukture.”
Smanjivanje broja posjetilaca Everest-a može takođe pomoći da se smanji količina smeća koja negativno utiče na planinu. Plastika se brzo ne razgrađuje, već se umjesto toga raspada na sve manje i manje komade. U junu, John All, naučnik za životnu sredinu sa Univerziteta Western Washington, rekao je Associated Pressu da su on i njegove kolege nedavno otkrili puno otpada zakopano duboko u snijegu Everest.
„Sveukupno, proteklih 10 godina u planinama je došlo do mnogih promjena, a sve su bile negativne za okoliš u smislu dugoročnog preživljavanja glečera“, ističu stručnjaci.
U ovom trenutku, nije jasno kako će se primijeniti plastična zabrana za jednokratnu upotrebu u Nepalu; zvaničnici tek treba da odluče o kazni za ljude koji krše pravila. I kao što Gordon Janow, direktor programa Alpine Ascents, ističe u intervjuu s Evanom Nicole Brown iz Atlasa Obscura, penjači moraju donijeti puno opreme sa sobom kad krenu u tako dugački naporni planinarski pohod – velik dio opreme ustvari neće više koristiti. Ali iako je definicija plastike za jednokratnu upotrebu – barem zasad – pomalo nejasna u ovim okolnostima, Janow cijeni napor oko rješavanja Everestovog problema zagađenja.
„Ideja da postoje pravila koja će planinu učiniti čistom“, kaže Braun, „vjerovatno je najvažniji dio.“
Tekst preuzet sa www.smithsonianmag.com
