Mitikas (2 918 mnv) – Mount Olympus (Olimp), Grčka

Dana 12.8.2017. godine sedmočlana ekipa Udruženja planinara Vedro iz Zenice (Senada Malićbegović, Ratko Antunović, Vesna Kadrić, Amela Husagić, Adis Hrnjić, Amer Kaknjo, Mersiha Mahmić-Kaknjo) uz vodstvo Bojana Marića iz Extreme Summit Team-a (Beograd), popela je najviši vrh Grčke i drugi po visini vrh Balkana.

Ideja o penjanju na Olimp rodila se na utješnom izletu na Smetove, spontano organizovanom nakon što je pohod na Treskavicu otkazan zbog lošeg vremena. Olimp? Nemoguće? Hmm…

Olimp je najljepša i najviša planina Grčke, nalazi se na granici Tesalije i Makedonije. Nacionalni je park, pod zaštitom UNESCO-a od 1983. godine. Poznat je po bogatoj flori s oko 1.500 biljnih vrsta od čega su 23 endemske. Smjenjuje se nekoliko zona flore, a neposredno ispod zone alpske tundre, vlada zona rijetkog bora zvanog bosanski bor (Bosnian pine – Pinus heldreichii) J

Prema grčkoj mitologiji, Olimp je smatran domom 12 božanstava, te smrtnicima nije bilo dozvoljeno penjati se na vrh. Prvi put je zvanično ispenjan 1913. godine, a u ekspediciji su bili Grk Christos Kakalos te Švicarci Frederic Boissonas i Daniel Baud-Bocy.

Planinarski pohodi kreću od mjesta Prioni na 1.100 m nmv. Na otprilike pola puta do vrha na visini od 2.100 mnv nalazi se najveći i najpoznatiji planinarski dom Spilios Agapitos (Refuge A). Raspolaže sa 110 mjesta za spavanje, vodom, strujom, telefonom, grijanjem i restoranom. Za članove udruženja planinara noćenje košta nevjerovatnih 11 eura.

Uspon na Olimp nije tehnički zahtjevna tura, osim završnog uspona na Mitikas, dijela koji se zove Skala (stepenice), po YSD (Yosemite Decimal System) skali težina 3 (od ukupno 5): povećana ekspozicija, uže neophodno za početnike, padovi mogu završiti fatalno, odnosno po UIAA skali težina II-III. Procjenjuje se da se na Olimp godišnje popne 10.000 ljudi, od kojih većina popne samo Skolio (2.911), do kojeg uspon nije tako tehnički zahtjevan.

Naš uspon smo počeli iz mjesta Prioni, od duge vožnje osvježeni kupanjem u Egejskom moru, natovareni ruksacima i vrećama za spavanje. Početnu zonu mediteranske vegetacije postepeno je smjenjivala prelijepa mješovita šuma sa sjenovitim predjelima. Otprilike za 4 sata stigli smo u Dom A (Refuge A, Spilios Agapitos), gdje smo se okrijepili supom od povrća i osvježavajućim (hladim J) tušem. Nakon odmarajućeg sna u spavaonici, ostavili smo višak stvari i počeli uspon. Došavši do Skale, procijenili smo da smo spremni za najveće iskušenje u našim planinarskim karijerama – uspon na Mitikas, te da nas uspon na rezervni, lakši vrh (Skolio) neće zadovoljiti. Početni dio uspona je izgledao zasrašujuće, sa razapetom čeličnom sajlom, koja je značila sigurnost. Ipak, korak po korak, pod iskusnim okom našeg vodiča Bojana Marića, ohrabreni njegovim drgocjenim savjetima, cijeli naš tim je uspio. Izvrsno obilježena staza naučila nas je da crvene i žute tačke znače najsigurniji i najlakši put, i ubrzo više nismo primjećivali spitove (kuke), koje služe za kačenje užadi, i podsećaju na opasnost, i počeli smo da uživamo u začuđujuće pravilno raspoređenim prirodnim hvatištima i gazovima, bajkovitim prizorima od kojihzastaje dah.

Momenat kad shvatite da ste dodirnuli vrh je neopisiv. Vade se zastave, grlimo se, himnu čujete ne u glavi, nego cijelim tijelom, a oni kojima je to najviša savladana visina prolaze, po starom planinarskom običaju, čin inicijacije (bičevanja J) planinarskim užetom, uz mnogo smijeha naravno. Stigli smo, zajedno. I oni najjači, i oni najsporiji, i najhrabriji, i najplašljiviji. Niko nije ostavljen. To je najljepša stvar u planinarenju: pogledaš ljude u oči, i znaš da te neće ostaviti na cjedilu ako planina pokaže svoju ćud, ili te izda vrijeme, vlastita procjena situacije ili oprema.

Počinjemo spust, koji nije nimalo lagan, jer se sipar mrvi sa svakim korakom. Na silasku srećemo planinare iz cijelog svijeta. Timski duh nas ne napušta, iako svako silazi u svom ritmu. Ako sretnete mulu (transportno samohodno vozilo do Doma A :D), sklonite se s puta, jer vas ne zna zaobići, na šta upozorava znak u neposrednoj blizini doma. Presretni dolazimo na početnu tačku i putujemo u srce Grčke do kompleksa stijena zvanih Meteori, najsvetijeg mjesta poslije Hilandara. Široke ceste, polja suncokreta i maslina spektakularno završavaju noćnim pogledom na Meteore – osvijetljeni iz podnožja izgledaju vanzemaljski! Nakon obilaska Meteora, ekipa se odlučuje za konak na Dojranskom jezeru, koje je drugo najveće jezero u Makedoniji poslije Ohridskog. Tradicionalna makedonska ljubaznost nadilazi naša očekivanja. Oduševljeni nastavljamo put. Gužva na autocesti kod Beograda nas je natjerala da revidiramo tačku ulaska u domovinu: odlučujemo se za prijelaz na Rači. Odluka se pokazala kao dobra, jer na granici ima svega par vozila ispred nas. Umorni, ali presretni ubrzo stižemo u Zenicu.

Prezadovoljni smo i ispunjeni. Još jednom smo testirali svoje granice. Jedni drugima smo bili potpora i razonoda. Dijelili smo odluke i brige, a višestruko umnožili zadovoljstvo. Zahvaljujemo našim planinarima iz Extreme Summit iz Beograda, a najviše našim Vedrašima koji su od kuće pratili našu avanturu i navijali da uspijemo.

vedro-na-mitikasu-2

vedro-na-mitikasu-4

vedro-na-mitikasu-3