Blago i ugodno februarsko jutro nas je sve iznenadilo i opilo nestvarnom ljepotom neba i sunca. Magija
Sve na vrijeme i bez problema događaji su se nizali jedan za drugim; polazak iz Zenice, dolazak na polaznu tačku… Ništa nije remetilo niti je moglo poremetiti sklad koji je vladao u koloni koja je vijugala stazama kroz zimzelenu šumu i preko livada sa kojih su se sa Ozrena mogle vidjeti okolne planine. Poredane u nizu prirodnog sklada Romanija, Jahorina, Trebević, Treskavica, Visočica, Bjelašnica,… savršeno su se uklapale sa isto tako savršenim horizontom plavetnog neba. Ne smijemo zanemariti ni savršeni ozrenski pejzaž, zelenilo visokih i vitkih četinara, bjelina snijega obasjana sunčevim zrakama stvarala je magiju na površini sniježnih kristala, iskričenje prirodnih lampica. Umjetničko djelo prirode koje se ne može opisati niti na bilo koji način dočarati onome ko nije zaljubljen i ko ne želi da voli i poštuje. Ambijent kakav se samo može doživjeti u idiličnom ruskom selu. U snijegu ugažena više od 21km duga staza sa preko 900m uspona koja ide od kolibe do kolibe, od Barica, preko Čavljaka, na Bukovik nikoga u ovakvim uslovima i ambijentu ne ostavlja ravnodušnim.
Svi nasmijani, raspoloženi, relaksirani,… mi planinari kažemo izliječeni za sljedeću sedmicu dolazimo do prevoza i vraćamo se opijeni srećom kući…
A mi nastavljamo dalje, pridružite nam se
