Iako je noć ranije olujno nevrijeme prijetilo da ugrozi avanturu, ekipa odvažnih ljubitelja prirode, planina i dobrog raspoloženja u rano nedeljno jutro uputila se preko Banovića, put Konjuha, planine koja ih je dočekala sunčanim i toplim danom kao izmišljenim za užitak.
Nakon susreta sa hotelom Zlaća, objektom zatočenim u vremenu i prostoru, kao u vremenskoj kapsuli, uslijedio je slap Stanovi te planinarski dom Zobik, planinarskog društva Varda i to u samom podnožju vrhova Varda, Zidine, Mali Konjuh i Konjuh.
Nakon kraće pauze i obraćanja predsjednika Udruženja, domaćina i vodiča Huseina, raspoložena i vesela družina se uputila na prvi u nizu vrh, vrh Varda, koji je ispenjan u veoma kratkom vremenu i sa kog se pružao veličanstven pogled na dolinu, te čak grad Tuzlu i Lukavac, dajući naslutiti ljepotu i veličanstvenost pogleda sa većih vrhova, Malog Konjuha i Konjuha.
Poslije kraće pauze za predah, nastavilo se sa „osvajanjem“ preostalih, planiranih vrhova sa kojih se pružao nestvaran pogled, zbog kojeg se ljubitelji planina i planinarenja iznova vraćaju u okrilje ove, ali i drugih bosanskohercegovačkih planina.
Nakon uspješno realizovanog uspona i silaska do polazne tačke, planinarskog doma Zobik, umorni, ali zadovoljni i ponosni na još jedan uspješan uspon, planinari su, u povratku, svratili u etno avliju Mačkovac, koja ih je ostavila bez daha svojim izgledom i količinom bosanskih starina i predmeta otrgnutih od zaborava.