Od sela Sebuja preko zlatnih Kraljevina pa do Zeničkih Smetova, kolona planinara je još jednu tmurnu nedjelju učinila VEDROM. Već tradicionalni Zenički Horizonti okupili su širu masu sadašnjih ali i budućih planinara u želji da ih upoznaju sa okolicom grada i da im približe ljepotu planinarenja.
Iako nam vrijeme nije bilo naklonjeno, ipak smo odlučili završiti treću etapu Zeničkih Horizonata. Iz toplog autobusa na ledenu kišu, prekrili smo se kabanicama i krenuli naš uspon. Predio od sela Sebuja pa do Kraljevina ukrašen je bogatom šumom i zvukovima prirode. Na putu smo čak naišli na mladu zmiju, skoro neprimijetnu s obzirom na sivkastu boju njene kože. Ostavivši je da uživa na otvorenom, lagano smo prešli u Kraljevine, područje, u skladu sa imenom, prekriveno zlatnim bojama za koje se vjeruje da je nekadašnje mjesto boravka bosanskih kraljeva. Tu smo sreli i pastire sa svojim stadom i njihove vjerne pse koji su nas jedan dio puta i pratili. Od Kraljevina do Smetova vodio nas je blatnjav šumski put, a na nebu se lagano probijalo sunce. Topao čaj je svakako bio dobrodošao u planinarskom domu, te smo se nakon pauze uputili kući niz obronke Smetova.
Zašto su nam Zenički Horizonti toliko bitni? Jer su postali tradicija našeg grada i vrata novim planinarima koji će nastaviti tu tradiciju. Jer su sada simbol našeg grada i prepoznatljiv projekat u kojem mogu učestvovati svi. I tako je i ovaj put bilo. Mladi, stari, iskusni i novi, svi su i ovaj put bili dio VEDRO kolone. Zato ovo činimo i nadamo se da ćemo pješačiti zajedno i u budućnosti. Vedro
