S mora na planinu

Zasigurno najljepše životne priče pišu planinari. Doživjeti ljepotu prirode i slobodu beskrajnih pogleda koji se pružaju sa planinskih vrhova mogu doživjeti i vidjeti na takav način upravo samo oni. Planinari, istinski zaljubljenici u prirodu i njene ljepote i krajolike.

Jednu takvu priču ispričali su Vedraši tokom prošlog vikenda, kada su se sa planinarima iz cijele Bosne i Hercegovine uputili u Dalmaciju tačnije na planinu Mosor i njegov najviši vrh Veliki Kabal. Svjesni onoga što ih čeka, za planinare nije problem ni planirani polazak u 3 sata nakon ponoći.

U startu doživjeti Dalmaciju, surovost krša, sjaj sunca , miris mora i planine sa prelijepim pogledom na Split i okolne otoke Šoltu, Brač i Hvar možete doživjeti ako se odlučite penjati Mosor iz mjesta Gornje Sitno. Poučeni iskustvom “posoljenog zraka” Biokova svi spremni se iskrcavamo iz prevoza gdje nam se obraćaju naši dragi @triofantastico, Okanovići Alma i Denis, naši domaćini. Upoznaju nas sa planinom, stazom, te daju smjernice i upute.

Obzirom na ljepotu spomenutog horizonta nikome ne predstavlja problem što je staza od samog početka protkana kamenjem i kršom. Neposredno prije dolaska do doma priroda nas nagradi zelenom oazom zimzelene šume koja grli i okružuje dom. Moramo spomenuti i to bez ikakvog pretjerivanja, ako bi se birao najljepši dom i njegova okolina sigurno bi prvo mjesto osvojio dom na Mosoru “Umberto Girometta”. Tu ljepotu bi bilo grijeh ne iskoristiti za odmor i druženje.

Triofantastiko je za nas pripremio kružnu turu od Doma prema Kući spasa, čiju okolinu smo iskoristili za pauzu i druženje, a neki i za “siestu” popodnevni odmor. Kućica se nalazi neposredno ispod početka uspona na greben, koji vodi preko oštrih stijena i dubokih škrapa i poprilično je opasan i zahtjevan. Tako da smo često bili u situaciji da penjemo četveronoške, pomažemo i pružamo ruku jedni drugima, što planinarima ne predstavlja ama baš nikakav problem.

Dolaskom na greben otvara se jedna nova dimenzija horizonta vrijedna svake kapi prolivenog znoja prilikom uspona gdje pored otoka u vidno polje ulaze sa lijeva na desno Omiška Dinara, Biokovo, Kamešnica, Čvrsnica, Troglav, Kozjak…. Oduševljenje ne jenjava i ako se nastavlja poprilično teško kretanje grebenom do vrha Veliki Kabal (1339m). Dolaskom na vrh, odmor, druženje uz prelijepe vidike sliježu se utisci, prave se fotografije i uz tako dopunjene baterije vraćamo se prema domu što nakon nekog vremena spusta i kočenja niz strminu i sipar pregrijava cijelo tijelo, posebno koljena te se pretvara u nimalo lak zadatak. Konstatni krš, stijene, škrape, neravnine još više iscrpljuju i usporavaju hodanje te naposljetku prave i problem planinarima tako da se tura poprilično odužila i opravdano nosi kategorizaciju staze K3.

Na domu uz kratki predah nadopunjujemo rezerve vode koje smo raspoređivali i čuvali, “kao malo vode na dlanu” ali i istrošili obzirom na topao dan. Obzirom da se sunce užurbano spuštalo iza horizonta ostavljajući crveni trag i pretvarajući se u noć, vodiči su savjetovali da se odma pripreme lampe koje smo uskoro iskoristili. Pazeći na svaki korak na neravnom i sad mračnom terenu nismo mogli odoljeti da povremeno ne podignemo pogled prema Splitu koji je blještao u punom sjaju.

Prepuni utisaka surovog, ali prelijepog i jedinstvenog Mosora sa još jednom ispisanom avanturom iza sebe, koju će Vedraši zasigurno pamtiti cijelog života približavamo se prevozu koji nas vozi u obližnji Auto kamp u Stobreču, gdje počinje novo poglavlje avanture, uspomena i druženja. Kamp neopisive ljepote i ugođaja, tropske idile gdje smo ugodno prespavali noć, odmarali sljedeći dan i poželjeli ponovo doći.

Do sljedeće Vedre ture, Vedro vam bilo dragi planinari!

Ovo je samo dio slika prekrasne avanture