Prirodom protiv nasilja
Kako je problematika nasilja i zlostavljanja jako široko područje, za rješavanje istog potreban je kompleks metoda, veliki broj istraživanja kao i maksimalan angažman stručnjaka. Mozaičan pristup ovoj vrsti problematike iziskuje zajednički rad psihologa sa stručnjacima iz srodnih područja kako bi se stvorio bolji pregled područja i problema koji se u njemu javljaju.
Mnogo je metoda i načina suzbijanja raznih vrsta nasilja kao i smjernica za rad subjekata zaštite i prevencije u slučajevima nasilja. Ali jedan potencijalni alat za samnjenje nasilja se rijetko spominje, a to je priroda.
Osobe s manje pristupa prirodi pokazuju relativno loše kognitivne funkcije (funkcije središnjega nervnog sistema: mišljenje, pamćenje i učenje), lošije upravljaju životnim problemima, te lošije kontroliraju svoje impulse. Ovakve osobe su podložnije socijalnom, psihičkom i fizičkom slomu, sličnom onome viđenog kod životinja koje su lišene svog prirodnog staništa.
Priroda ima moć „liječenje ljudskog srca“ i sprečavanje nasilja. Ova izjava nije bazirana na načelima romantizma, već je potkrijepljena rezultatima istraživanja fokusiranih na utjecaj prirodnog okruženja na nasilno ponašanje ljudi.
Evo i nekoliko primjera kako veza sa prirodom (uz pomoć drugih psiholoških pristupa) jača mentalno zdravlje i pristojnost, te smanjuje nasilje u našem svijetu:
Vježbe u zelenom podstiču mentalno zdravlje
Sve je veći broj empirijskih dokaza koji pokazuju kako je izlaganje prirodi od značajne prednosti za mentalno zdravlje: dolazi do poboljšanja opšte psihološke dobrobiti, pospješuje se i fizičko zdravlje sagorijevajući kalorije i smanjujući rizik od povišenog krvnog pritiska, te dolazi do izgradnje i jačanja odnosa u društvenoj sredini. Prema ovim činjenicama kretanje u zelenom se može poistoviječiti sa terapijskom intervencijom.
U mnogim slučajevima, zelenilo u naselju smanjuje nasilje u porodici
Nakon dugogodišnjeg istraživanja u Čikagu, evidentiran je znatno manji postotak nasilja u porodicama koje žive u stambenim zgradama okružene zelenilom (travnjaci, parkovi, aleje), dok je taj postotak bio znatno veći u područjima gdje stambene zgrade nisu bile okružene prirodnim elementima. Pretpostavlja se da stabla, biljke i uređeni parkovi za sobom povlače veći broj odgovornih ljudi.
Prirodna igrališta smanjuju maltretiranje
Djeca koja se igraju u sredini u kojoj umjesto prirodnih dominiraju materijalni elementi, počinju da uspostavljaju društvenu hijerarhiju kroz fizičku nadmoć. Međutim, kod djece koja svoje slobodno vrijeme provode igrajući se na travnjacima na kojima prevladavaju stabla i grmlje, umjesto uspostavljanja društvene hijerarhije i nadmoći, dolazi do pojačane kreativnosti, mašte i timskog načina ophođenja sa vršnjacima.
Kontakt djece s drugom vrstom podstiče razvoj empatije
Decenijama nam je poznat fenomen „smirivanja“ djece kada dobiju kućnog ljubimca ili često čujemo o terapijama koje uključuju životinje. Seanse koje uključuju interakciju sa životinjama dovode do razvoja empatije kod djece. Uvođenjem prirodnih elemenata u seanse djeca se upoznavaju sa različitim oblicima života, te kako se razumno, brižno i s poštovanjem ophoditi s istim.
Povećanjem biodiverziteta u gradovima povećava se i socijalno i porodično vezivanje.
Istraživanja pokazuju da je održavanje nivoa bioraznolikosti važno, ne samo za očuvanje vrste, već i za poboljšanje i kvalitete života stanovnika grada. Njegujući odnos sa drugim živim bićima, stiče se osjećaj odgovornosti što u pravilu vodi osjećaju emocionalne vezanosti. Sposobnost čovjeka da osjeća svoju odgovornost jedan je od ključnih elemenata sreće i uspjeha te je često i jedan od ključnih faktora u sprečavanju nasilnog ponašanja.
Meni izgleda da gledamo u prirodu previše, a živimo s njom premalo.
~ Oscar Wilde, De Profundis (1895.)
Dakle i to je priroda – bezuvjetan psiholog, koji je uz nas 24 sata, a čije blagotvorne, učinkovite i besplatne seanse često ignorišemo, pa čak i uništavamo.
Tekst poslala : Raindance_maggie (Instagram profil)
