Osnovi planinarenja

Šta je planinarenje?

Kada se pominje planinarstvo na ovim prostorima obično laici,ali i ogroman procenat članova planinarskih društava misli da je planinarstvo isključivo neka tura na planinu, uspon na neki vrh, šetnja po šumi i sl..
Na primjeru nečijeg poznavanja orjentacije obično se zapaža da je on samo vještiji od drugih, te da je pomoću čudnih spravica busole i kompasa naučio da se snalazi u prirodi, pored toga ako je neko iskazao sklonost da se penje po nekoj stjeni – za njega se kaže da je više hrabar od drugih, ili lud. Otprilike ovim redom nižu se nevjerovatni primjeri nagađanja šta je planinarstvo. Neprekidni niz zabluda i površnosti je poduži. Međutim danas u svjetu planinarstva nema nikakvih slučajnosti, sve je već dobro poznato, moguća su samo usavršavanja.
Nažalost svi oni koji se godinama nalaze u planinarskim krugovima, te do sada nisu saznali šta podrazumjeva planinarstvo , ili nešto više o planinarstvu, mogu da zahvale ljudima i upravama koja predvode planinarska društva i saveze. Pored ovakvih primjera sve je više onih koji su u nekom planinarskom društvu proveli dvije godine, pritom napravili desetak šetnji po brdima , a zatim formirali svoja planinarska društva.
Kako se uopšte nešto više o planinarstvu može saznati od tih ljudi. Paradoks je očigledan.

Može se reći da je planinarstvo za čovjeka u današnjem vremenu najzdravija fizička aktivnost koja se odvija u prirodi.

Termin planinarstvo je samo širi pojam za brojne aktivnosti i sportske discipline koje podpadaju pod planinarstvo, a to su:
– Razni izleti i ture na lako pristupačne planine, visokogorstvo, speleologiju (pećinarstvo), Gorska služba spasavanja (GSS), Vodička služba, orjentacija, turno-skijanje, planinarske transvenzale, alpinizam i sportsko penjanje.

Po međunarodnim tablicama iz planinarstva su proistekla i tri sporta:

1. Alpinizam
2. Orijentaciono trčanje
3. Sportsko penjanje

Šta je alpinizam?

Alpinizam predstavlja najveći stepen dostignuća u planinarstvu. Bavljenje alpinizmom zahtjeva stalnu, odličnu fizičku kondiciju, psihičku stabilnost, veliko iskustvo. Poznavanje različitih tehnika penjanja sa težim elementima u suhoj stjeni i ledu i drugih faktora neophodnih za sigurno i uspješno izvođenje penjačkog uspona.
Alpinista se obučava i osposobljava da u planini boravi, bez obzira na lokaciju, na najnepristupačnijim terenima, u bilo kojem djelu svijeta, u svako godišnje doba i u najsurovijim vremenskim uslovima (izuzetno niske temperature, velika nadmorska visina i sl.).
I pored toga, alpinistički usponi se vrjednuju preko kriterijuma za kategorizaciju alpinista i kriterijuma za klasifikaciju alpinističkih uspona.

Zašto planinariti?

Na ovo bi pitanje sto planinara vjerojatno ponudilo sto odgovora. Mi vam nudimo zaraznu strast, druženje u prirodnom ambijentu, osvajanje planinarskih vrhova i upoznavanje prirodnih ljepoda naše domovine. Razgovarajući sa ljudima o planinarstvu često puta sam čuo, a još češće naslutio neizgovoreno pitanje: “Zašto planinariti? Čemu to? Što je tu tako zanimljivo?”
Svi znamo onu poznatu narodnu poslovicu o sto ljudi i sto ćudi, pa bi tako vjerojatno i stotinu planinara na ovo pitanje dalo stotinu različitih odgovora. No, poznavajući dosta planinara, a poznavajući i sebe samog i svoju osobnu motivaciju za planinarenje, mislim da mogu dati dosta dobar pregled mogućih odgovora.

Počet ćemo nekim uobičajenim. Iako mnogi ljudi svjesni potrebe za rekreacijom preferiraju svoje kućne bicikle, teretane, fitness centre i slične ustanove, još uvijek postoje ljudi koji najboljom i najzdravijom fizičkom aktivnošću smatraju onu na svježem zraku. A gdje ima više svježeg zraka nego u prirodi samoj, u šumi, na planini? Na sreću, Zenicu krasi Lisac i Smetovi, koji zaista nisu daleko, a i Bosnu i Hercegovinu krase mnoge planine, parkovi, jezera, rijeke i mnoge druge prirodne ljepote koje naša država posjeduje.

Postoje ljudi koji u planinama traže mir, opuštaju se, meditiraju, uživaju u tišini … Niti njima nije teško naći prikladno odredište.
Postoje i planinari-fotografi, koji u planinama traže fotografske motive (prepoznat ćete ih odmah po foto-torbici preko ramena), planinari-skupljači koji skupljaju ljekovite trave, gljive ili šumske plodove (prepoznat ćete ih po košarici punoj gljiva, plodova ili trava), pa čak i planinari-zagađivači, koji za sobom ostavljaju trag smeća … Takvi se, u stvari, ni ne ubrajaju u planinare, zato što se svojom životnom filozofijom ne uklapaju u društvo ovih gore nabrojanih, a i zato što oni ipak najčešće u planini dolaze autom i svoj “tovar”, kojeg najčešće sačinjavaju zarđali kućanski aparati ili građevinski otpad, kriomice iskrcavaju u najbliži potok ili šumarak.

“Pa gdje si onda ti u toj klasifikaciji?”, pitaju me nekad. A ja ne znam što bih rekao, jer nisam ni u jednoj. Ili sam možda ipak u svima.

Uživam u svježem zraku, miru i pjevu ptica. Uživam u pogledima s vrhova, izležavanjima na planinskim livadama. Uživam u fotografiranju, jedenju šumskih malina, otkrivanju nepoznatih zakutaka naših planina. Uživam i u ručku u planinarskom domu. Kada ga nema, čak i pašteta na komadu hljeba  iz ruksaka prija bolje nego kod kuće.

Nećete vjerovati, čak uživam i u onom zamoru mišića koji slijedi nakon povratka sa šetnje po brdima i planinama. Znam da sam negdje bio, nešto napravio, družio se sa meni dragim ljudima (ili pak sa samim sobom, nekad i sebe samog rijetko “sretnem” u ovom užurbanom svijetu), vidio neku novu ili se prisjetio neke dobro poznate planine…

Ako ste još uvijek skeptični, nemojte odustati nego se upustite u planinarske avanture, prošećite se po bosansko-hercegovačkim planinama i uživajte u svježini potočića u njihovu podnožju. Popnite se u bistru večer na Lisac i osluškujte pjev ptica i gledajte treperenje svjetala Zenice u daljini dok sunce polako zalazi. Posjetite Prenj, Vranicu, Maglić, Bjelašnicu, Visoćicu i druge bh planinske ljepotice. Nisam još sreo nikoga tko nakon ovih iskustava nije zauvijek ostao planinar.